Nova gradska bolnica izgrađena 1936.godine
Prva bolnica na području Požeštine nakon utemeljenja Požeške županije spominje se 12. svibnja 1234. godine u pismu pape Grgura IX opatu požeških Cistercita, a nalazila se u dvije godine ranije osnovanoj opatiji Vallis Honesta de Gotho.
Prema arheološkim nalazima slična bolnica postojala je i u benediktinskoj opatiji u Rudinama. U srednjovjekovnoj Požeštini kao bolnički sadržaji spominju se ubožnice, a nekom vrstom bolnica mogu se smatrati i infirmariji koji su se nalazili u okviru franjevačkih samostana.
Osim lijekova imali su i nekoliko kreveta za bolesnike, a prema Lex caritatis služile su i stanovništvu. U 18. i početkom 19. stoljeća u Požegi na nekoliko lokacija postojale su sirotinjske bolnice „Xenodochialis domus“.
Prva moderna bolnica u Požegi počela je s radom 3. prosinca 1836. godine, a nalazila se u ulici Vučjak uz kapelicu Sv. Filipa i Jakova. Bolnica je imala 60 bolesničkih postelja, a dolaskom sestara milosrdnica reda Sv. Vinka Paulskog u Požegu i preuzimanjem brige za bolnicu i njegu bolesnika dobila je status opće javne bolnice 24. lipnja 1875. godine. Upravitelj je bio gradski fizik. Iako često obnavljana požeška bolnica tada nije mogla pružiti potrebne uvjete za organiziranu bolničku djelatnost pa su bolesnici često upućivani na liječenje u druga mjesta.
Tek 1930.g. banovinska uprava izdaje rješenje za gradnju nove bolnice te započinje gradnja koja traje sve do 1936.g. A 1933.g. imenovan je novi upravitelj bolnice – kirurg dr.Artur Horvat. Njegov dolazak u Požegu obilježava stvaranje kakvih takvih uvjeta za rad u bolnici gdje se uređuje prostorija za operacijsku salu i nekoliko soba za bolesnike.Već u siječnju 1934.godine dr.Horvat obavlja prvu operaciju u Požegi. Novu Banovinsku bolnicu na današnjoj lokaciji Požega je dobila 15. srpnja 1936. godine. Bolnica je imala 80 kreveta s odjelima za kirurgiju, ginekologiju i internu medicinu. Uz dr. Horvata rade još dva liječnika – dr. Antun Vukas te dr.Božidar Kaftanić. Uz bolnicu je 1938. – 1940. godine izgrađen zasebni paviljon za zarazne bolesti i tuberkulozu s 25 kreveta, kojemu je 1963. godine dograđen i kat. Od 1941. do 1945.g. upravitelj bolnice je dr.Borivoje Viroubal. Bolnica služi uglavnom za vojsku.
1945.g. za ravnatelja bolnice imenovan je dr.Mijo Zambeli, koji je kao liječnik radio već od 1938.g. u bolnici vodeći poslove internog, zaraznog i odjela za tuberkulozu. Bolnica se nakon ratnog pustošenja postupno obnavlja a dr.Zambelli kao jedini liječnik obavlja sve hitne operacije. Međutim, stanje se mijenja već 1948.g. dolaskom dr.Zoltana Bartakyja iz Varaždina koji se imenuje 1952.g. šefom požeške kirurgije. To razdoblje obilježava i velika fluktuacija liječnika sekundaraca koji su kratko radili, završavali liječnički staž i odlazili iz Požege.
1961.g. otvara se dječji odjel i odjel za uho-grlo-nos (voditelji dr.Vilim Hell i dr. Tomislav Sablek),a odjel za tuberkulozu vodi dr.Vlasta Fait Filić. Od 1962.g. u bolnici radi kabinet za transfuziju krvi, a laboratorij proširuje opseg pretraga. Otvaranjem novih odjela značajno je unaprijeđen stručni rad bolnice što je pak dovelo do osnivanja podružnice Zbora liječnika.
1963.g.otvara se novi odjel za tuberkulozu s 54 kreveta jer je tih godina u Požeštini porastao broj oboljelih od tuberkuloze, ali i broj neliječenih. Kvalitetnim stručnim radom smanjio se broj oboljelih a time i broj kreveta pao je na 30. Dolaskom dr. Antuna Štivića i dr.Štefanije Pintar (kirurga i internista) prekida se dugogodišnja praksa u požeškoj bolnici da u jednoj struci radi samo jedan liječnik specijalist. Tako da se 1967.g. od interne odvaja odjel za zarazne bolesti. 1969.g. otvara se očni odjel i dispanzer za zaštitu vida (dr. Tomislav Vuković). 1970.g. stvara se novi prostor za biokemijski laboratorij (mr.Ljerka Mirić) te novu radiološku službu (dr. Georgije Diklić). U tim uvjetima bolnica dobiva i prve primarijuse (dr.Hell, dr.Sablek).
Od 1972.g. ravnatelj ustanove je dr. Tomislav Vuković koji se suočio s problemom nedostatka prostora koji je uvelike utjecao i na rad zdravstvenog osoblja. Godine 1978.g. započinje gradnja novog bolničkog objekta sa svom infrastrukturom za cijelu bolnicu. Gradnja je trajala do 1981.g. Novi objekt na 4 kata je skladno uklopljen sa starim bolničikm objektima i povezan u funkcionalnu cjelinu. 12.rujna 1981. g. bilo je svečano otvorenje. To je bio uvod u jednu novu epohu požeškog zdravstva.To nisu bili samo bolji uvjeti za rad zdravstvenog osoblja već su se stekli uvjeti i za mogućnosti uvođenja raznih suvremenih medicinskih tehnologija.
U listopadu 1990.g. za ravnatelja je izabran prof.dr.sc.Željko Glavić koji pristupa novoj organizaciji rada. Smanjuje se broj bolničkih kreveta, suvremenijom tehnologijom ubrzava se protok pacijenata te skraćuje zadržavanje u bolnici, oblikuje se 5 medicinskih djelatnosti. To su:
Nova gradska bolnica izgrađena 1936.godine
- Služba za kirurške djelatnosti
- Služba za interne bolesti
- Služba za dijagnostiku
- Služba za ginekologiju i perinatologiju
- Služba za dječje bolesti
Nadolazeći rat je malo usporio promjene koje su se planirale a s ciljem smanjenja bolničkih troškova te većom suradnjom među srodnim strukama. Tijekom rata radilo se u podrumskim prostorijama, dežurstva su bila pojačana a broj pacijenata smanjen na najmanji mogući broj. Tijekom 1994.g. obavljaju se pripreme za razdvajanje bolnice od Doma zdravlja. Bolnica postaje samostalna ustanova (Opća županijska bolnica), a izvanbolnička služba ustrojava se u Dom zdravlja.
U bolnici se nastoji unaprijediti stručni rad te se potiču edukacije u svim strukama. Nabavlja se velik broj novih dijagnostičkih uređaja.
Također, 1994.g.osnovana je i medicinska knjižnica s namjerom da potakne stručni i znanstveni rad djelatnika te da
bude čvrst oslonac u procesu cjeloživotnog obrazovanja.
Tijekom narednih godina bolnica se prostorno, kadrovski i tehnološki razvijala do sadašnje organizacijske strukture
(34 medicinska odjela) moderne bolnice.
